Anatolijski pastirski pas – Anatolian shepard dog

POVIJEST

Anatolijski pastirski pas je autohtoni pas Male Azije, a trenutno je pod patronatom F.C.I.-a. Većina ljudi su čuli za njegovo narodno ime karabash, što doslovno znači crnoglavi. Služio je za čuvanje stoke i kao društvo pastirima. Stoljećima su njegovi preci korišteni u bitkama kao ratni psi i psi za lov. Služio je ipak prije svega za čuvanje stada od vukova. Kao pastirski pas, podnosio je: glad, žeđ i loše vrijeme. Njegov gen je vrlo sličan tibetskom mastifu (praocu većine velikih pasmina), a postoje zapisi o ovoj ili vrlo sličnoj pasmini prije 6000 god. u tadašnjoj Mezopotamiji. Tek prije nešto više od 20 godina zapadne zemlje su se počele zanimati za ovu kvalitetnu radnu pasminu. Danas se još uvijek koristi kao pastirski pas i kao pas čuvar.

OSOBINE

Anatolijski pastirski pas je čuvar stada sa superiornim vidom i sluhom. Nisu ovčarski psi. Vrlo su odani, oprezni izdržljivi i brzi. Po prirodi su s…

Read more
  • 0

Aidi

POVIJEST

Pas potječe iz Maroka i to sa planine Atlas i vrlo je vjerojatno da je u srodstvu sa većinom planinskih pasmina u istočnoj Europi i Turskoj. Kao planinska pasmina vrlo se dobro snalazi u ulozi čuvara. Glavna namjena mu je bila da čuva vlasnika i njegova stada ovaca i koza od divljih životinja (naročito vukova) i lopova, iako ga Marokanci koriste i u lovu zbog odličnog njuha.

OSOBINE

Vrlo je žestok i agresivan u čuvanju i zaštitnički se odnosi prema povjerenoj mu imovini kao i vlasniku. Inteligentan je i brzo uči. Ne voli nepoznate osobe i svakako nije nježna i osjećajna pasmina. Aidi nikako nije pas koji bi boravio u zatvorenom prostoru. Voli puno kretanja i prostora. Snažan je i izdržljiv, ali nije pretežak. Ima vrlo gustu dlaku i sposoban je opstati u raznim klimatskim uvjetima i širokim temperaturnim rasponima – od smrzavajućih noći do pustinjskog sunca.

Gla…

Read more
  • 0

Tibetski mastif – Tibetan Mastiff

POVIJEST

To je jedna od najstarijih pasmina na svijetu. Od njega je potekla većina molosa i mastifa širom svijeta, a sigurno je predak svim planinskim pastirskim psima. Marco Polo ih je opisivao nakon svojih putovanja po dalekom istoku u trinaestom stoljeću. Pretpostavlja se da su u Kini bili psi čuvari još prije 3000 godina.

OSOBINE

Radi se o velikom i snažnom psu. Izuzetan je čuvar posjeda i stada. Umjereno je temperamentan, smiren i staložen. Vrlo je dobar i nježan sa djecom, ali isto tako i nepovjerljiv prema strancima. Inteligentan je i ima veliku vlastitu volju, ipak svom gospodaru će rado ugoditi i poslušati ga. Nije toliko druželjubiv prema ostalim životinjama, osim ako nije odrastao s njima. Dominantno i strogo ophođenje vlasnika prema psu, može izazvati suprotan efekt. Originalni primjerci u Tibetu su nekad i agresivni i toliko svojevoljni da ih je jako teško učiti i trenirati. U Engleskoj su uzg…

Read more
  • 0

Tosa

POVIJEST

Zemlja porijekla pasmine je Japan. Ime je dobila po staroj istoimenoj provinciji na otoku Shikoku, gdje su borbe pasa bile vrlo popularne. Tamošnji psi nisu bili veliki, pa su starosjedioci otoka križali pse sa pridošlim molosoidnim pasminama iz Europe, kao: njemačka doga, engleski mastiff, bernandinac, engleski bulldog. Još neke pasmine su zaslužne za današnji Tosin izgled i karakter: bullterrier, japanska akita, pa čak i njemački pointer. Današnji izgled Tose je definiran u prvoj četvrtini 20-og stoljeća. Za vrijeme Drugog svjetskog rata skoro su izumrli ali je nekoliko vrhunskih primjeraka spašeno i prebačeno na sjever gdje nije bilo puno ratnih aktivnosti. Osim skraćenog Tosa još se mogu sresti dva dulja naziva pasmine: Tosa Inu i Tosa Ken.

OSOBINE

Pasmina je uzgojena u Japanu za borbe, pa je po prirodi agresivan, borben i hrabar. To je jedina pasmina na svijetu čije su borbe potpuno legalizir…

Read more
  • 0

Bernardinac – Saint Bernard

POVIJEST

Razvivši se u Švicarskoj, Bernardinac vjerojatno potiče od velikih mastifskih pasa iz Azije koji su stigli u Evropu zahvaljujući Rimljanima. Ime pasmine vezuje se uz pse koji su živjeli sa svećenicima u samostanu u švicarskim Alpama. Samostan je osnovao Sveti Bernard de Menthon 1600-te i nazvan je Konačište Svetog Bernarda. Bio je smješten blizu prijelaza Sv. Bernard kojega su često koristili putnici koji su pješice prelazili Alpe. U kasnom sedamnaestom stoljeću svećenici su koristili pse u spašavanju i nalaženju izgubljenih putnika i onih koji su bili zameteni u sniježnim olujama. Nakon što bi pronašli nestalog izvrsnim njuhom, javljali bi snažnim lavežom gdje se nalazi i tako dozivali pomoć. Najpoznatiji Bernardinac bio je Barry koji je stanovao u Samostanu krajem 18. početkom 19st. i pripisuje mu se spašavanje čak četrdesetak života.

OSOBINE

Danas se Bernadinac koristi kao obiteljski pas i za s…

Read more
  • 0

Cane Corso Mastiff

POVIJEST

Po starim zapisima njegov postanak vežemo uz jug Italije (pokrajina Puglia) odakle se zajedno sa Rimskim legijama nastanjuje u cijelome rimskom carstvu. Poznat je pod nazivom Cane Corso Italiano, Cane Corso Mastiff, Cane di Macellaio, Italian Mastiff, Sicilian Branchiero. U doba Rimskog carstva služio je višestruko: legionari su ga vodili sa sobom u borbe, čuvao je patricijske kuće i vile, borio se u gladijatorskim arenama, služio je i kao lovni pas. Padom carstva Cane Corso gubi namjenu borbenog psa, ali mu ostaje namjena čuvanja posjeda, poljoprivrednih imanja, zaštite osoba i lov. Za njega kažu da je pas koji je zajedno sa španjolskim konkvistadorima osvajao Južnu Ameriku, gdje je njegova osobina da štiti i čuva i do danas u primjeni kod policije i vojske u Brazilu i Argentini.

OSOBINE

Krasi ga vrlo stabilan karakter. On je pas koji prepoznaje namjere njemu strane osobe te se tako i odnosi prem…

Read more
  • 0

Veliki švicarski planinski pas

POVIJEST

Veliki švicarski planinski pas je najveći od sva četiri tipa švicarskih planinskih pasa koji svi vjerojatno potiču od Tibetanskih Mastifa koji su pratili Rimske legije na njihovim osvajanjima kroz Sveti Gotttard preko Alpa do Gala. Psi su tjerali i čuvali stoku koja je hranila legionare. Na tome putu mnogi su ostali na području Svetog Gotarda. Tamo su se parili sa lokalnim seljačkim švicarskim psima i tako se pretpostavlja da je nastao Veliki švicarski planinski pas koji je u kantonima primjećen u dvanaestom stoljeću.

OSOBINE

Prvobitno je korišten za vuču kolica, čuvanje stoke i imanja. Danas ovaj inteligentan i privržen pas je izvrstan pratioc, čuvar i pas za obitelj. Masivne i robustne građe, jakog kostura i razvijenih mišića vrlo je izdržljiv i pokretan. Srednjeg je temperamenta, siguran u sebe, na oprezu prema stranim osobama i kao pas čuvar "nikada ne spava" spreman da reagira i na najmanji š…

Read more
  • 0

Mali međimurski pas – Međi

Mali međimurski pas uzgaja se preko sto godina u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, u Međimurju kao užem području pojavljivanja.  Međimurci ga zovu “hrčičar” ili “štakoraš” jer se specijalizirao za lov na štakore ili “hrčice” te godinama bio najbolji čovjekov prijatelj u lovu na njih. Još su naši roditelji itekako znali za njega. Pas je da bi ga kućedomaćin zadržao najprije morao položiti stručni ispit u praksi, što je značilo brzo reagirati i uloviti štakora koji bježi nakon što bi ga istjerali iz podruma, gnojišta, tavana, ostave. Posebno su bili cijenjeni psi koji su “hrčicu”, nakon što bi je zgrabili, bacali visoko u zrak i onda dočekivali zubima.  Kako se društvo razvijalo hrana više nije bila osnovni problem ljudi u našem kraju, pa tako i štakori, a time je smanjena i uloga psa koji je tamanio štakore. Mali pas je u međimurskim dvorištima bio omiljen, a stariji kažu da je bio i veoma pametan i lukav, tako da i danas kolaju priče o tome kako je zako…

Read more
  • 0